Mojoj Majci 17/20

...koji je na Nebo uzašao (2. slavno otajstvo krunice) Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji Mt 28,18 Dj 1,3.9.4 Poslije svoje muke ukazivao se četrdeset dana i govorio o kraljevstvu Božjem. I podiže se njima na očigled, i oblak ga ote njihovim očima, aleluja. Dok je s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalem,  nego neka čekaju obećanje Očevo.  Heb 8,1; 10,22.23 Takva imamo Velikog svećenika koji sjedi zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti, aleluja. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade, jer je vjeran Onaj koji daje obećanje. Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide nad oblacima, aleluja. Na visinu uzađe vodeći sužnje (Ef 4), aleluja. Ulazak ti, Bože, gledaju, uzlazak Kralja u Svetište, aleluja. Propovijed o Uzašašću svetog Augustina, biskupa Danas je Gospodin naš Isus Krist uzašao na nebo, a s njim nek uzađe i naše srce. Čujmo Apostola (Pavla) kako govori: Ako ste uskrsnuli s Kristom, čeznite za onim što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Ocu. Tražite ono što je gore, a ne ono što je na zemlji. Kao što je on uzašao a da nije od nas odstupio, tako smo i mi ovdje već s njim, iako se još s našim tijelom nije ostvarilo ono što nam je obećano. On je već uzvišen nad nebesa, a ipak trpi na zemlji u bolima koje podnosimo mi kao njegovi udovi. A to je posvjedočio kad je s neba povikao: Savle, Savle, zašto me progoniš? I ono: Bio sam gladan i nahraniste me. Zašto ne bismo tako djelovali na zemlji da već s njim otpočinemo na nebu, kad nas vjera, ufanje i ljubav ovdje s njim spajaju? Dok je on tamo i s nama je, a dok smo mi ovdje, i s njim smo ljubavlju po njemu. On nije napustio nebo kad je sišao k nama, niti je od nas odstupio kad je opet uzašao na nebo.  Pa i Apostol ovako govori: Kao što je jedno tijelo, a ima mnogo udova, tako su jedno tijelo svi udovi tijela, iako ih je mnogo. Tako i Krist. Ne kaže: tako Krist, nego: tako i Krist. Krist dakle ima mnogo udova, a jedno tijelo.Sišao je s neba iz milosrđa, i nije uzašao sam, nego i mi uzlazimo kad smo u njemu po milosti. Prema tome, sam je Krist sišao i on je sam uzašao. Ne zato što bi se dostojanstvo glave tijelom zatamnilo, nego zato što se jedinstvo tijela ne može rastaviti od glave. Propovijed svetoga Leona Velikoga, pape o Uzašašću Kao što je Kristovo uskrsnuće za vrijeme vazmenog svetkovanja bilo uzrok našega veselja, tako je i njegovo uzašašće na nebo povod sadašnje naše radosti. Svečano slavimo ovaj dan kada je naša bijedna narav u Kristu sjela uz Boga Oca, i tako je uzvišena iznad sve nebeske vojske, iznad svih anđeoskih redova i nad sve nebeske vlasti. Na tim čudesnim Božjim djelima počiva kršćanstvo i na njima se temelji. Iako je riječ o otajstvima, kojih čovjek ne može doseći umom te im se može samo s dubokim poštovanjem diviti, ipak naša vjera o njima ne dvoji, naša se nada ne koleba i naša se ljubav ne hladi. U tome je snaga velikih duhova i svjetlo veoma vjernih duša da nepokolebljivo vjeruju u ono što ne vide tjelesnim očima, i silno žele baš ono što nije na dohvat pogledu. Kako bi se u našim srcima rodila pobožnost, ili kako bi netko pred Bogom po vjeri dobio opravdanje kada bi se naše spasenje sastojalo samo u onome što oči vide? Ono što je bilo vidljivo u našem Spasitelju sada je postalo tajnom. Da bi vjera bila uzvišenija i tvrda, mjesto vidljive pojave imamo nauku. Tu nauku vjerodostojnom drže srca vjernika, jer su prosvijetljena nebeskim svjetlom. Tu vjeru, pojačanu Kristovim uzašašćem i utvrđenu darom Duha Svetoga, nisu mogli ustrašiti ni okovi, ni tamnice, ni progonstva, ni glad, ni vatra, ni razdiranje divljih zvijeri, niti raznovrsne i smišljene okrutnosti progonitelja. Za tu su se vjeru borili i prolijevali svoju krv po čitavom svijetu ne samo muževi, nego i žene, ne samo nedorasli dječaci, nego i nježne djevice. Ta je vjera izgonila đavle, tjerala bolesti i uskrisivala mrtve. Apostole je uzašašće Gospodinovo toliko osnažilo da im se ono što im je prije zadavalo strah sada okrenulo u radost. Svu svoju pažnju usredotočili su u njegovo božanstvo koje sjedi s desne Oca. Ali nisu prestali promatrati ni stvarno njegovo tijelo, iako su manje na nj svraćali pozornost. Krist ga je imao kad je došao od Oca, a nije ga napustio ni kad je uzašao od učenika. Predragi, Sin čovječji i Sin Božji za nas je uzvišeniji i svetiji otkad je uzašao u slavu Očeva veličanstva i počeo nam je na neizreciv način biti bliži svojim božanstvom što nam je dalji svojim čovještvom. Tako naša vjera u jednakost Sina s Ocem postupnim razmišljanjem postaje sve bistrija i nije joj potrebno dodirnuti Kristovo tijelo, po kojem je od Oca manji, liudući da je ostala narav i kad je tijelo proslavljeno, to nam vjeru učvršćuje.  Svemogući Bože, obdari nas svetom radošću i zahvalom: Kristovo uzašašće i naše uzignuće je, jer smo u nadi pozvani na slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. AMEN